Caitiff

Prošlo je par ljudskih godina od onda.
Nakon te zadnje vruće jesenske noći le Boursier više nije s nama. Doživio je konačan kraj od fosfora nekog balavog antitribua.
Njegovo potomstvo nije bilo spremno nastaviti kroz svoje noći sama. Možda je tako i bolje. No čudno je da Ventrue odgaja Toreadora. Ali prije sučeljavanja s nepoznatim, što se ispostavilo da je bio samo prvi val napada Sabbatha, obečao sam mu tako.
Događaji nakon tada koji su slijedili mogli su se dogoditi samo u najgorim nočnim morama običnog čovijeka. Počele su nerazjašnjive stvari. Nestajanja, ulaska mjesečevih zvijeri u grad, te napokon napuštanja grada i ono što se pokazalo presudnim. Sučeljavnja dva naša neprijatelja jednog protiv drugog. Tada su čak o mjesečeve nemani na obroncima gore iznad nas odlučili prestat sa napadima na gradske Kindrede, i fokusirat se više na "došljake". Bahatost Sabbatha doista nema kraja, čudi me da nisu znali kako dolaze do našeg područja teritorijem kojim vladaju mjesečeve zvjeri. Doista bahatost ne poznaje granice, napast nekog takvog čak i s leđa nije preporučljivo, nikada. Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj, ili nije. Ipak puno im dugujemo, no nebi se želio naći s jednim, osim civiliziranim u gradu, ako bi poslužio svojoj svrsi. Uslijedilo je primirje među gradskim klanovima. Iako je princ već prvu noć bio maknut. Optuženi su bili obični Caitiffi, koji nisu imali ni pristup tome djelu grada, a kamoli da su znali gdje se Princ nalazi. Nitko mi ne vjeruje, no ja znam da su Toreadori imali nešto s time. Uvijek Oni imaju nešto s nečime. No kao vjeran član svojem klanu, moram se složiti sa Primogenom. No opet, možda sam u krivu.
Tremeri su kao i uvijek odigrali najvažniju ulogu, naravno uz razborito vodstvo koje može pružiti samo klan Ventrua. Sreća naravno bila je da su antitribui bili razmjerno mladi, sa samo par starijih u pozadini, koji su se povukli kada su shvatili da su započeli bitku koju ne mogu dobiti.
Doista sreća naša što imamo svoje zvijeri. A opet i sreća što postoje ti gadni Hermesovci u elitnom dijelu grada, znam da su tamo, zbog kojih se prodor Sabbatha usporio i dao nam vremena da se povučemo dublje. Znaju Tremeri, a znaju i oni da smo mi tu isto. No ne diramo se međusobno. Oni vode svoje planove, mi svoje.
Gangreli, borili su se i protiv jednih i protiv drugih. Nisu pravili razliku. Grad je pun divljih Gangrela. Samo par njih još pridodaje lojalnost starim tradicijama, iako ja više njih nebi zvao Kindredima, jer su nakon prvog napada većinom poprimili svoja tipična obilježja. Nebi me čudilo čak ni da su napadali sve od reda zajedno sa mjesečevim zvjerima. Njima nikako ne vjerujem. Brujahsi su ista priča. Samo što većinom su više divljali po gradi nego što su se borili sa neprijateljem.
Od Toreadora samo je le Boursier bio dostojan da se bori uz nas. No oni opet nisu baš za sučeljavanje s neprijateljima. Njima više priliče banketi sa glavnim jelom u obliku obožavatelja, nego takvi prizori.
Nosferatui su čekali rasplet događanja, zato ih je većina protjerana iz grada nakon što je odbijen val za valom. Samo nekolicina ih je ostala, zahvaljujući svojoj vještini izbjegavanja i skrivanja. Uz njihovog Primogena koji je ostao zbog vjernosti novom Princu.
Od onda utjecaj Cammarile u gradu pada. Svakom noći sve više. Novi Princ je slab, mlad. Previše pod utjecajem Tremera. No to su oni i htjeli. Preko rijeke naselili su se Nezavisni. Koliko su to nezavisni klanovi, a koliko buntovni Brujahsi nije mi poznato. No viđeni su Assemitei i Ravnosi.
Znam da ovo primirje je samo privremeno. I da će ponovo se stare strasti raspiriti. Malkaviani će se vratiti, iako sudeći po novim slučajevima demencija kod smrtnika, nikad nisu ni otišli. Nosferatuima će za informacije i uhođenje drugih klanova biti oprošteno. Princ, ako ne postane potpuno marioneta Tremera, bit će smjenjen sa jednim. Nama Ventruima ostaje dovesti ovaj nered u neke smislene vode. Uvesti reda u ovo što su uništili Retaineri Lasombri. Na bitne položaje ponovo postaviti svoje ljude. I učvrstiti obranu, za nove moguće napade. Koji sigurno će biti skoro.

Sigismund von Clovenhoff, potomak Catarine Princa Milana

Možete li zamisliti jedan "goth" svijet? Naravno da možete, no možete li taj isti koji zamislite smjestiti pored vas? Horror filmovi su nešto udaljeno, a opet ne tako strano. No zar nije nimalo teško smjestiti taj svijet u svoju okolicu? Je, jako je teško. Zahtjeva puno rada, puno mašte i puno predanosti. No u tome i je čar i bit svega ovoga. Prije no što nastavim trebam naglasiti, ovdje se radi o tkz. Old World of Darkness. E sad dalje. Želim objasniti misli jednog člana Camarille. I svu njegovu paranoju koju nosi visoki položaj starijih generacija.



Prosinac 2004.

Gehenna je još uvijek prijetnja u kojoj žive, ili ne-žive mlađi naraštaji ako više tako preferirate. Klanovi još uvijek ratuju međusobno, javno i potajno. Sabbath je blizu, bliže no ikada. Prvi pokazatelj je nasilje na ulicama. Vampiri nestaju, smrtnici nestaju, mjesečeve zvijeri su blizu (vukodlaci), čarobnjaci nikada nisu ni otišli, lovci na demone se skrivaju u masi. Pa opet treba nekako izdržat tu nadolazeću plimu koja nosi sve pred sobom. A tu je i nova prijetnja. Toliki porast Caitiffa. Može značiti samo jedno. Divlji Gangreli na gori ponad grada. Čak i uz mjesečeve zvijeri, imamo još jednu prijetnju. Još nije jasno kojoj frakciji i kojoj sekti se ti Gangreli budu priklonili, ili se budu kao što i mislim držali po strani.

Marco le Boursier, Toreador

Travanj 2005

Prošlo je već preko 250 godina mojeg ovakvog postojanja. I tek sada imam svojeg prvog potomka. Nju, moram reći da uči žarom većim od mojeg. No Princ je naložio svim višim članovima Camarille da prenesu svoje znanje na mlađe. Mora da zna nešto, sigurno se nešto događa na obroncima planine ponad grada. Može biti povećan broj mjesečevih zvijeri? A opet zabrinjavaju me ti Gangreli koji su sada potvrđeni da se nalaze u šumama uz grad. No, moguće kako samo paranoično ponašanje priča iz mene. Rekli su što si stariji to si više paranoičan. Ne znam, možda se i na mene to odražava. Pa ipak, nije mi svejedno. Nije više.

Marco le Boursier, Toreador

Listopad 2005

Što ako ja odgajam pripadnika Sabbatha? Moj potomak, bez obzira na nevinu ljepotu kojom sjaji pokazuje previše devijacija u ponašanju, čak i za Toreadora. Istina, neki od nas znaju toliko daleko ići da slikaju krvlju, ili krvlju pišu stihove, note. Ali što je previše, previše je. Još ću dobro razmisliti a tek onda djelovati. Pa čak možda i zatražiti od Princa da se moj potomak uspava zauvijek.

Marco le Boursier, Toreador

Siječanj 2006

Začudo, sa ozbiljnim razgovorom smirila se, potomak moj. Počela se baviti proučavanjem umjetnosti. I to je dobro. No mene brine ponovno porast kriminala u noćima. Dali to znači kako je očekivan napad Sabbatha blizu? Moguće, sve je moguće ovih noći. Samo da borba zaobiđe ovo mjesto. Princ je slab, previše pod utjecajem Tremera. Iako znam kako se klanovi Ventrue i Tremere ne vole baš, ali ništa nije isključivo. Čak i ako dođe do borbe, nadam se kako će klan Tremere odigrat glavnu ulogu u obrani.

Marco le Boursier, Toreador

Rujan 2006

Sabbath je tu. Napadnuti su Anarchi u rubnom dijelu grada. Naravno malobrojni Ravnosi optužili su gradske Gangrele. Što sumnjam. Princ je bio sazvao hitan sastanak svih klanova. I poslani su malobrojni da istraže. Nisu se vratili. Sad je red na nama starijima. Naravno i ja sam odabran između ostalog. Što se mojeg potomka tiče, znam da je prerano, ali morat će dalje sama. Možda se ja ne vratim kao što se nisu vratili ni oni koji su poslani prije nas. No tješi me što su samnom Tremere, Brujah, Gangrel i Ventrue. Možda ipak preživimo ovu noć. Ovo će biti moj posljednji zapis, preživio ili ne.

Marco le Boursier, Toreador

Sad kako mislim da sam približno barem malo objasnio svijet WW VTM vrijeme je da malo dam i smjernice ljudima koje je sve to zaintrigiralo. Prvenstveno tu je literatura kojoj film nikad neće dostići. Na prvom mjestu je naravno Anne Rice i "Vampirske kronike" a iza toga bilo što u setu White Wolf - Vampire The Masquerade, počevši obavezno od Players Guide, jer će potencijalni igrač nabasati u suprotnom na nepoznati teren. No kako se radi o "old world of darkness" knjige i nije baš tako lako za nabaviti. No mislim kako ima dovoljno toga dostupno putem e-books ponude. Od filmova? Za razumijevanje atmosfere (napominjem samo isključivo atmosfere jer nema puno veze sa pričom) Vidoq, Blade i Underworld. A što se priče tiče naravno Interview s Vampirom i Bram Stokes Dracula.

Sve je otvoreno. Nema pravila osim koje sami sebi stvorite. No to ne znači kako ste najveći najjači i najbolji na ovoj planeti. Samo ste stepenicu dvije iznad prosječnog smrtnika. Ima biča puno jačih i opasnijih od vaših likova. Oni upoznati sa WW WoD, kojih možda ima, grozit će se sa pridjevom "old", no sadašnju ediciju možete samo razumjeti ako ste apsolvirali "old" i to igrajući, upoznavajući i otrkrivajući "old world of darkness". Zato postoji ono što se naziva "learning curve", tj. a što smo to danas naučili o ovom svijetu(?). Priča se može smjestiti jako lako u grad čiju WoD podlogu je već napravio WW. Ali zanimljivije je istraživat nešto novo. To ujedno predstavlja i izazov Storytelleru a i veću zabavu igračima. Najlakše je to ovako zamisliti. Čitate potpuno novu, i jako zanimljivu knjigu, i imate toliku kontrolu nad radnjom da se to ne može zamisliti. I to ne samo Storyteller, već i igrači. Jer sama priča mora biti toliko fleksibilna i najčešće Storyteller nema neku moguću kombinaciju scenarija priče i sve ovisi o tome koliko je fleksibilan u oblikovanju same.

Razjasnimo odmah.
Vampire The Masquerade (World of Darkness 1 - iliti Old) i Vampire The Requiem (World of Darkness 2) su RPG pen&papper sustavi izdani od White Wolfa.
Možda je nekima od vas to stran izraz, kao što vidim. No možda ste se susretali sa bilo kakvim RPG-om, bio on kompijuterski ili pen&papper.
Izdano je dosta puno knjiga za tu "igru igranja uloga" (u ovom slučaju konkretno lika vampira) te je između ostalih Book of Nod i Book of the Damned. Book of Nod sadržava najviše "vampirske poezije" te same "Cainove kronike".
Svi citati na ovom blogu koji su napravljeni u posebnom fontu, pa samim time moraju biti i u slici (da ih se kvalitetno vidi) su iz te dvije knjige.
Dakle - ako niste shvatili ja nisam autor tih stihova, ti stihovi postoje okvirno oko 10godina i napravljeni su za potrebe jednog Goth paralelnog svijeta koji nosi ime World of Darkness. I još nešto - autori Book of Nod su Sam Chupp & Andrew Greenberg, a izdala ju je izdavačka kuća White Wolf 1993. godine.
Ako nikada do sada niste čuli za White Wolf Vampire the Masquerade, ili za White Wolf Vampire the Redemption, i opće vas ne interesira što to je. Zatvorite ovaj prozor i zaboravite na ovaj blog. Nemojte se nadobudnima i pametnima praviti - jer pojma nemate o čemu je riječ.
Ako vas interesira više što to je WWVtM ili WWVtR, i što se skriva unutar knjiga "White Wolf Book of Nod", "Vampire the Masquerade", "Book of the Damned", opisa klanova i organizacija za old WoD, disciplina, genealogije, i svega ostalog što skriva WW Vampire - nastavite čitati u miru i tišini.
Nadalje shvatite ako nikada niste ni čuli za "pen&papper RPG" i pravite se pametnima - nemojte.
Sve ovo navedeno - radi se o igri igranja uloga. U ovom slučaju jedne zapostavljene (jer je izašla nova edicija koja se meni ne dopada).

Na brdu iza nas, mjesečeve zvijeri vrebaju mene i moju braću.
No dušo, ti se plašiti nemoj. Tebi neće nauditi, barem ne dok je mene da te štitim.
No kakav sam ja to domaćim? Želiš li popiti štogod? Da, dobro. Isto što i ja? Ne, dušo, moj ukus je ako možemo reći istančaniji. Ali možeš popiti malo vina. Pasalo bi ti? Drago mi je. Ne brini se za mene, ja ću noćas puno piti, a ako sve bude kako treba i ti češ do kraja noći piti isto piće.
Pitaš li se zašto sam te pozvao tu, u moj dom ovako kasno? Ne, nimalo? To me čudi. Znaš, nije do jedne krasne djevojke poput tebe da samo tako prihvaća ovakve kasne pozive. No koja je svrha sjediti ovdje i pričati, kad nas cijeli grad čeka. Nemoj zaboraviti kaput, imam osjećaj kako ova noć može biti jako hladna, za tebe.
Hladnoća, ne ja ne osjećam hladnoću. Zapravo ja ne osjećam ništa. No najbolje bi bilo da vidiš sama što sam ja zapravo. Krenimo. Malo se budemo gradom vozili, ako želiš budemo otišli u jedan poseban klub pored rijeke, a onda ako budeš htjela možemo se vratiti meni. Slažeš se? Dobro. Kao što možda primjećuješ moj dah se ne magli. Ne brini se, dobro sam. Nije to ništa strašno, zapravo je normalno. No trebao bi ipak paziti. Jer možda me promatraju. Samo tren, eto sad je sve kako treba biti. I moj dah se sada magli.
Davno je život napustio ovo tijelo. Moje srce više ne kuca, više nema snove kao što sam imao dok sam živ bio. Sunčevu svjetlost nisam stoljećima vidio, i dobro da nisam. Činiš mi se zbunjeno? Da, znam što pričam. Ja jesam biće noći. A, tu smo. Bolje uđimo na stražnji ulaz. Poznaješ ovo mjesto? Ne, samo misliš da ga poznaješ. Važna osoba, tko ja? Ma ne samo ja. Svi moje vrste su važne osobe. I dalje misliš da poznaješ ovo mjesto? Vidim kako si zbunjena. Samo se mene drži i nemaš se čega ili koga plašiti. Da ova bića su moje vrste. Iako neke ne bi tako nazvao. Onaj dolje u desnom kutu, nemoj da direktno pogledati, on je plavokrvi, Ventrue. Ja, ja cijenim ljepotu, poput tvoje. Umjetnost poput glazbe koju čuješ upravo. No o pripadnosti obiteljima se ne pita, to ili znaš ili ne znaš. Tu kako i primjećuješ ima i agresivnijih od mene. Buntovnici kako iz zovemo. Svih nas sedam smo tu noćas, a vidim neki od njih imaju i smrtne pratioce. Kako to znam pitaš? Jednostavno znam. Vidim. Iako neki od nas nemaju tu mogućnost. Mi pripadnici Klana Ruže imamo. Zašto ruže? Pa zato jer jedino ruža može percipirati našu potragu za ljepotom. Vidim strah te je? Nije, dobro onda.
Prošećimo. Može? Dobro onda prošećimo. Vidiš sada kad smo sami i vani, želim te cijelu noć nešto pitat. Jesi li shvatila što sam ja? Nisi? Bi li te iznenadilo kad bi ti rekao da sam vampir? I bi i nebi? Hm, dobro. A bi li te iznenadilo ako ti ponudim život ljepote? Da zauvijek ostaneš ovako mlada, ovako lijepa.
No dobro, pustit ću te da razmisliš. Vratimo se do mojeg doma, razmisli dok se vozimo.
I sada kad smo opet pred mojim kaminom, koji je zbog tebe tu i zbog tebe vatra u njemu gori, mene vatra ne privlači kao i tebe. Reci mi sada, prihvaćaš li, i shvaćaš li da sada kad sam ti sve otkrio, da povratka nema?
Prihvaćaš, dobro drago mi je. Dođi u zagrljaj moj. I podjeli samnom život vječni.

Zvijer postoji u svim bićima, od ušima zaraženih kanalizacijskih štakora, pa čak i do starješina Kindred rase. Disciplina Animalizma dozvoljava vampiru da razvije bliži, intenzivniji dodir sa svojoj divljom prirodom. Ne samo da može empatijski komunicirat sa nižim oblicima života (životinja), nego može i projicirati svoju volju na njih, usmjeravajući životinju da učini neki njegov plan. Nadalje kako se njegova snaga razvija može koristiti Animalizam za kontrolu Zvijeri u smrtnicima, pa čak i nadnaravnim bićima.
Disciplina Auspexa daje visoku moć osjeta vampiru. Početno samo pojačava osjetila, no kako raste daje mogućnost percepcije psihičkih aura koje lebde oko nje/njega i čak projicirati svoj um u misli drugog bića. Nadalje može i negirati efekte discipline Obfuscate.
Zagrljaj daruje nekim vampirima povećane reflekse i brzinu. Disciplinom Celeritya mogu se micati sa zadivljujućom brzinom. Smrtnici i besmrtnici koji nisu izučeni u ovoj disciplini, kreću se kao u usporenom filmu, nasuprot onih koji jesu.
Chimestry disciplina je isključiva za klan Ravnos. Ne dijele je drugima, i znaju biti doista ljubomorni na nju. Sama po sebi je umjetnost iluzije i lažnih slika.
Dementation je posebno nasljeđe klana Malkaviana. Njihovo i prokletstvo i dar. Govori se kako je sam Cain prokleo Malkava sa ovim “darom“ koji se prenosi unutar klana. Disciplina sama dozvoljava vampiru da usmjeri ludilo i unese ga u misli i umove onih koji ga okružuju.
Dominate disciplina utječe na same misli i akcije drugih, kroz volju vampira. Samo korištenje zahtjeva kontakt očima, pa tako može biti korištena samo na jednoj žrtvi u tom trenutku. Razina kontrole ovisi o razini razvoja ove discipline.
Fortitude dodatno daje otpornost i vitalnost čak i izvan normalne vampirske čvrstoće tijela. Oni sa ovom moći mogu ignorirati i najjači udarac i jedva osjetiti bilo koju drugu ozljedu. Ova disciplina pomaže čak i kod ozljeda kojih se svi vampiri boje, sunčevog svjetla i vatre npr.
Necromancy se sastoji od više različitih “puteva“ i pripadajućih rituala. Nije raširena po zajednici Kindreda i prvenstveno se njome bave Giovanni.
Obfuscate dozvoljava vampiru da u trenu “nestane“. Točnije da se stopi sa sjenama. Sa višim razvojem može čak i sakriti osobine vampira, pa i ostale ljude i okolinu.
Obtenebration disciplina dozvoljava kontrolu nad tamom. Točna narav ove discipline je stvar za raspravu čak i između osnovnih nosioca – Lasombre.
Potence dozvoljava vampirima da odskoče preko nezamislivih prepreka, podižu masivne terete i udare protivnika sa zastrašujućom silom. Čak i Kindredi na nižim stupnjevima razvoja posjeduju nezamislivu snagu, koja prelazi granice smrtnika.
Presence može inspirirati druge, natjerat ih da posvete pažnju ili čak iz užasno zastrašiti. Ova suptilna moć jedna je od najkorisnijih koje vampir može posjedovat.
Protean disciplina dozvoljava manipulaciju fizičkom formom. Neki je vide kao povećanu poveznicu sa prirodom, dok drugi kao uvećanje Cainovog znaka.
Quietus, disciplina tihe smrti. Korištena od Assamitea. Ne prouzročava uvijek brzu smrt, no Assamitei ubojice oslanjaju se na nju kako bi sakrili svoju umješanost u smrt žrtve.
Serpentis je nasljeđe Seta. Njegov dar njegovoj djeci. Settesi brižno čuvaju ovaj dar i ne uče ga svakome (skoro nikada strance).
Thaumaturgy je jedinstveno nasljeđe Tremera. I jedno od najčuvanijih tajni.
Vicissitude je nasljeđe Tzimiscea. I skoro pa je nepoznata izvan matičnog klana. Slična kao Protean, dozvoljava mijenjanje oblika i oblikovanje svojih ili tuđih kostiju i tkiva.

Nezavisnih klanova je više. Točnije Assemitei, Giovanni, Settesi i Ravnosi.

Svi oni su prvenstveno vampiri, pa tek onda članovi svojih klanova i na kraju nezavisni klanovi. Njih zapravo tjera naprijed samo osobni probitak. Nema puno zajedništva između ovih klanova. Odbijaju stati uz Camarillu i biti pijuni u igri starijih, a isto tako odbijaju postati divlji čudovišni monstrumi kakvi su neki članovi Sabbatha.

NO BEZ OBZIRA NA OVIH 13 KLANOVA POSTOJI JOŠ JEDAN "KLAN" , CAITIFF. Besklanski vampiri. Nemaju neke određene stereotipne predispozicije i mogu biti iz bilo kojeg od segmenta društva. Nemaju niti preferirane klanske moći, a isto tako niti klanske nasljedne mane. Jer im je mana ta što su siročad, a isto tako i odbačeni iz ostatka zajednice. Jer su baš oni jedan od predznaka Gehenne.

Camarillin zakleti neprijatelj je strašna sekta Sabbath. Viđeni od Camarille i nezavisnih klanova kao divljaci i krvožedne nemani. Dok se vampiri Camarille skrivaju među smrtnim ljudima i zadržavajući svoje tragove Humanosti, vampiri Sabbatha imaju potpuno drugačiju filozofiju. Nezadovoljni skrivajući se od ljudi poput pretučenog psa, niti da djeluju po nalozima starijih generacija, vampiri Sabbatha preferiraju uživati u svojom neživoj prirodi.

Kako to Sabbath vidi, vampiri su stepenica u evoluciji iznad ljudi, koji su samo hrana ili diverzija. Pa zar nije vampirska krv potentnija od ljudske? Zar vampiri nemaju nadprirodne moći kojim se mogu izdiguti iz mase? Tko treba bijednu smrtnu moralnost, kada je krvožedno besmrtno čudovište?

Vampiri Sabbatha ne žele imati mjesto pored ljudi, koje preziru u svemu osim u tome kako su im hrana, i nedostaje im razumjevanje prema vampirima koji ne mogu prihvatiti svoju prirodu. Čak se i bune protiv svojih samotnjačkih neživota, i preferiraju kretati se u čoporima umjesto tražiti osamljene, samotne oblike postojanja. Iz tog razloga visoke su same tenzije unutar Sabbatha, i okruženje sekte najčešće pati zbog toga. Gradove koje drži Sabbath su najčešće jedni od najbrutalnijih mjesta na svijetu. Ti gradovi kreću se prema nasilnom i stranom, napušteni zbog čudovišta koji vrebaju u zabačenim ulicama.

Tako Sabbath, prijeti svakom gradu kojeg dotakne, skrivajući se poput raka na društvu koji postaje očit sve dok ratni čopori ne razderu grad totalno. Iako diskutabilno nisu ništa više zli od starješina Camarille, Sabbath je gotovo uvijek više nasilan, terorizirajući smrtnu populaciju sa svojim strašnim igrama i pred umišljenom destrukcijom.

Sad više nego ikada Sabbath ima Camarillu u nezavisnom položaju. Mnoge mlađe generacije unutar Camarille, frustrirane postupcima starijih, priključili su se Sabbathu iz protesta. Mnogi gradovi koji su bili uporišta Camarille, danas su u konstantnom podjednakom omjeru koji zadovoljava jedne i druge. Prinčevi Camarille plaše se nadolazećeg vala Sabbatha, i to sa dobrim razlogom. Njihovo postojanje i postojanje onih vampira u njihovim gradovima su ugroženi. Isto tako, članovi Sabbatha unutar gradova pod Camarillom mogu očekivati potpunu nemilost ako ih se raskrinka, jer prinčevi i primogen (viši krug Camarille) nemilosno gaze agente neprijateljske sekte. Mnoge mlađe generacije u želji da se umiloste starijima unutar Camarille, pomažu u tim naporima. Činilo bi se da preferiraju više poznatije zlo od onog o kojem su čuli toliko priča užasa.

Klanovi osnivači Sabbatha:
- Lasombra
- Tzimsice